SELF-ACCEPTANCE BEGINS WITH INTENTION- JEFFREY SUMBER

Lao Ce:  Poznavati druge je inteligencija; poznavati sebe je mudrost. Ovladavati drugima je snaga; ovladavati sobom je istinska moć. Zbog toga što čovek veruje u sebe, on ne pokušava da ubedi druge. Zbog toga što je čovek zadovoljan sobom, ne treba mu odobravanje drugih. Zbog toga što čovek prihvata sebe, čitav svet ga prihvata.

Šta tačno znači prihvatiti sebe? Šta znači voleti sebe? Kakva je veza i kako je to u vezii sa samopoštovanjem, a kako sa samopouzdanjem? Koliko je lako prihvatiti I zavoleti sebe? Kako pronaći pravu meru? Gde je balans u voleti sebe a ne ugrožavati druge? Koliko je važno da prihvatimo sebe baš onakvi kakvi jesmo?

Kada ne prihvatimo sebe onakvi kakvi zaista jesmo mi živimo u laži, pokušavamo da živimo život koji suštinski ne želimo, pokušavamo da se prikažemo onakvi kakvi nismo. To nas dovodi do toga da ne poštujemo sebe, da nemamo samopouzdanje, postajemo sve nezadovoljniji i na kraju postajemo žrtve u sopstvenom životu.

Kada prihvatimo sebe, svoje vrline, mane, ožiljke, rane, svoju snage i svoje slabosti mi postajemo svesni ko smo, šta zaista želimo, iskreni smo prema sebi, spremni da se suočimo sa raznim izazovima, prestaje nesvrsishodna samokritika… Kada prihvatimo sebe tada smo sposobni da prihvatimo i druge bez pokušaja da ih menjamo, bez zahteva i očekivanja da se ponašaju prema našim standardima. Tada smo sposobni da kažemo šta mislimo, da ne povredjujemo ni sebe ni druge i da saslušamo šta drugi misle i žele bez razočaravanja i povredjivanja.

Prihvatanjem sebe postajemo srećni sa onim ko smo i šta smo. Kada to imamo tada smo spremni da vidimo da li i kako želimo da se menjamo.

Prihvatanje istinskog sebe nije lako ali to je jedini način da budemo u miru sa sobom i jedini način i put za naše metalno, emotivno i fizičko zdravlje.

Kada prihvatimo sebe mi smo u miru sa svim aspektima našeg bića, duboko smo povezani sa svojim srcem, svojim unutrašnjim bićem, svojom dušom. Tada ne prosudjujemo o sebi, već samo znamo. Kada znamo tada donosimo odluke lagano, život nema osećaj težine, oslobodjeni smo, ne prisiljavamo sebe da budemo nešto što nismo.

Prihvatiti sebe ne znači biti zadovoljan svim svojim osobinama niti znači živeti eto tako, bez ambicije i želje za promenom.

Prihvatanje sebe je izazov koji nije lagan. Način na koji vidimo sebe počinje da se razvija našim rodjenjem. Sve utiče na naš stav: u ranoj fazi majka, zatim otac, porodica u kojoj odrastamao, sredina, škola, mediji. Čak i kada smo odrasli, kada imamo svest o sebi, kada smo celoviti, svet oko nas nam šalje razne poruke. Razne reklame za garderobu, šminku, fizičku aktivnost, bolju ishranu nam šalju poruke da nismo dovoljno dobri i da kupovinom nekog proizvoda ili usluge ćemo postati bolji, više onakvi kakvi bi trebalo da budemo. Nismo dovoljno lepi, pametni, duhoviti, bogati, jednostavno, “nismo dovoljno nešto” da bi zasluženo bili prihvaćeni i voljeni. To je poruka koju primamo stalno. Zbog svega toga nije čudno kada se u nekome pojavi nesvesno ili svesno pitanje – Zašto bi onda vodio računa o nekome ko nije “dovoljno …” da bude voljen i prihvaćen? Odbacujemo tog nekog – nesavršenog sebe – i prihvatamo ideju o tome kakav JA treba da budem da bih bio “dovoljno valjan” da budem prihvaćen i voljen. Postajemo veliki prevaranti koji varaju i sebe i druge oko sebe. Postajemo toliko vešti da zaboravima maske koje nosimo i verujemo da smo mi zaista ta osoba. Ovakav stav, ovakav život nas vodi u strah, stres, nezadovoljstvo, bolest.

Prihvatanje sebe nije borba protiv nečega već prihvatanje. Ja prihvatam sve svoje osobie, sve svoje postupe, sve svoje greške i sve svoje uspehe.

Kada kažete: Ja se borim protiv stresa, depresije, debljine, bolesti, ja se borim za bolji posao, borim se za bolji život, borim se da…Kako se osećate? Da li se osećate u miru sa sobom? Da li osećate da ste prihvatili sebe? Kako se osećate kada izgovorite takvu rečenicu? Razmislite kakva rečenica bi uticala na Vas da prihvatite taj svoj nedostatak, slabost, bolest, manu i da zavolite sebe sa tim nedostatkom, da se ne borite protiv sebe.

Kada prihvatimo i volimo sebe tada smo motivisani da vodimo računa o sebi. Naše odluke, ciljevi i akcije će biti u skladu sa onim što je u našem najboljem interesu. Kada prihvatim sebe, ja znam da se mogu osloniti na sebe jer znam ko sam. Tako razvijam svoje samopouzdanje i svesnost da sebi mogu pomoći na razne načine.

Često ne volimo masku koju nosimo ali jednostavno ne znamo sa čime da je zamenimo. Tada smo zbunjeni i uplašeni.

Da bi mogli da skinemo masku koju smo stavili a da ne stavimo neku drugu važno je da osetimo, razumemo, shvatimo i prihvatimo da:

“We can never obtain peace in the outer world until we make peace with ourselves.” ― Dalai Lama XIV

Kada vidimo i prihvatimo sebe dolazi do promena jer tada zaista znamo šta želimo i tek tada zaista možemo nešto i da uradimo. Do tada mi menjamo masku, menjamo osobu koja ne postoji. Tek kada prihvatimo sebe dolazi do pravih, a često i dramatičnih promena.

Uvidjanje i prihvatanje sebe nije proces otkrivanja šta sa nama nije u redu, šta ne valja. To je proces otkrivanja istine bez osude i za taj process je potrebno vreme i strpljenje.

“Budi svoj” i “prihvati sebe takav kakav jesi sad” nije crno belo. Kada prihvatiš sebe ne znači da te nije briga za druge ljude i za njihovo mišljenje. Često se “ja sam takav” koristi kao izgovor za neprihvatanje odgovornosti i odbijanje promene. Medjutim, većina osobina za koje verujemo da su nam u krvi su razvijene tokom vremena i predstavljaju samo ukorenjenu naviku. Nismo rodjeni stidljivi, agresivni, socijalni, asocijalni…To smo postali vremenom i vreme je potrebno da se to promeni.

Neophodno je da budemo spremni da sebi priznamo sve što je kod nas dobro ali i ono što nam se ne dopada. Suočavanje sa svojom stvarnošću može biti bolno, razočaravajuće ali je izuzetno svrsishodno jer nam pomaže da donesete mudre odluke i da te odluke sprovedete u delo.

Jasno je da odbacivanje i neprihvatanje trenutne realnosti neće učiniti da ta realnost nestane.

Da bi mogli u potpunosti da prihvatimo svoju stvarnost potrebno je da prihvatimo i svaku ulogu koju smo odigrali da bi bili tu gde smo sada. Šta smo mi to uradili ili šta nismo uradili pa se nalazimo tu gde jesmo? Nije važno da li je dobro ili lose, važno je da znamo. Ako smo grešili to ne znači da smo loši ili neuspešni. Naše greške ne zahtevaju pravdanje, krivicu, stid. One zahtevaju našu svest o tome šta smo i kako radili. Zahtevaju prihvatanje. Koliko je važno da prihvatimo svoje greške, bar isto toliko je važno i da sagledamo i prihvatimo i svoje uspehe. Većina ljudi lakše primeti svoje mane, nedostake, greške nego svoje dobre strane, svoje kvalitet, uspehe, postignute rezultate. Prihvatanjem postajemo svesni da mi utičemo na svoju stvarnost i da mi kreiramo promene. Život u kome prihvatamo sebe je život u kome volimo sebe. Kada volimo sebe mi sebe i poštujemo. Kada poštujemo sebe naš život je daleko lepši, radosniji, jednostavniji, bolji.

Šta nam je činiti?

Self-acceptance begins with intention,”- Jeffrey Sumber.

Pitajte sebe koliko je jasna i čvrsta vaša namera?

Da bi videli sebe kakvi sada jesmo krenimo od svojih osobina i svojih dela. Bavite se samo onim dobrim. Napravite spisak svih svojih dobrih osobina, talenata, postignutih uspeha, ostvarenih ciljeva, dobrih dela. Krenite da pišete i samo dodajite, kad god se setite nečega. Potrebno je da zapisujete sve, čak i kada vam izgleda beznačajno. Neka spisak bude negde gde ga vidite da bi mogli da ga dopunite i da bi mogli da ga se prisetite.

Kako su ljudi oko nas deo naše realnosti potrebno je da posmatramo ljude kojima smo okruženi. Napravite spisak ljudi koji Vas podržavaju. Napravite i spisak ljudi koji podgrevaju vase nesigurnosti, koji utiču da sebe kritikujete, koji vas povredjuju. Zapitajte sebe šta su pravi razlozi da dozvoljavate tim ljudima da imaju takav uticaj na Vas i Vaš život. Distancirajte se od ljudi koji utiču na vas negativno. Neka vaš izbor budu pozitivni ljudi koji Vas podržavaju, koji u Vama bude optimizam, kreaciju, koji Vas inspirišu.

Naučite da komunicirate sa ljudima tako da jasno kažete kako se osećate i šta mislite. Tako će drugi moći da Vas razumeju i da uvide koje njihove izjave i postupci nisu produktivni za vas, koji vam ne prijaju.

Važno je da se nikada ne uporedjujemo sa drugima. Niko ne može sve najbolje. Uvek će biti neko na ovom svetu ko može bolje od tebe. To ne znači da ti nisi dovoljno dobar. Svako od nas je jedinstven, poseban. Poštuj svoju posebnost i budi ponosan na svoju različitost.

Ne pokušavaj da budeš savršen i ne čekaj savršene situacije. Probaj najviše i uradi najbolje. Rezultat ne mora biti savršen ali će biti najbolji mogući.

Svakog dana uradi nešto dobro za sebe.

U novi dan kreni sa nečim lepim, pusti omiljenu muziku, napravite najlepši doručak… Pronadji neko novo interesovanje koje će te izmestiti iz svakodnevne rutine i doprineti bržem i lakšem prihvatanju sebe.

Pomozi drugima jer kad pomažemo drugima pomažemo i sebi, Kada pomažemo mi dajemo, a kada dajemo mi primamo: lepa osećanja, ljubav, zadovoljstvo, dobru energiju

Budite svesni svog ponašanja, svojih postupaka, svojih pogrešnih obrazaca mišljenja i osećanja ali nemojte misliti da ste Vi zbog pogrešaka   loša osoba. Svi ljudi su nesavršena i pogrešiva bića.

Naučite da oprostite sebi jer ste čovek. Sve što je uradjeno u prošlosti ne može se promeniti. Sve greške koje su napravljene se mogu iskoristiti kao informacija za budućnost. Radili smo najbolje što se umeli i mogli u datom trenutku. Često je lakše oprostiti drugima nego sebi. Plemenito je praštati drugima ali je snaga praštati sebi.

Umirite unutrašnjeg kritičara. Mnogi ljude poistovećuju unutrašnjeg kritičara sa “glasom razuma”. Medjutim, ako ono što nam unutrašnji glas kaže nije izrečeno sa ljubavlju to je osuda, to je nabacivanje krivice a krivica nam nije potrebna. Nadjite svoj način da umirite unutrašnjeg kritičara. Budite svesni svog ponašanja, svojih postupaka, svojih pogrešnih obrazaca mišljenja i osećanja ali nemojte misliti da ste Vi zbog tih grešaka loša osoba. Možete biti strogi prema svojim postupcima, možete osećati žaljenje i kajanje umesto krivice i mržnje prema sebi. Kada prihvatimo da su svi ljudi nesavršena i pogrešiva bića tada će kritičar biti umiren. Pokušajte da napravite spisak onih rečenica, misli koje upućujete sebi kao kritiku. Zatim pitajte sebe:

Kako ovo utiče na mene? Da li mi donosi dobro? Da li bih ovo rekao nekome koga volim? Pomozite unutrašnjem kritičaru da se umiri tako što ćete reći neku pozitivnu stvar vezanu za temu kritike. Nadjite svoje rečenice koje umiruju vašeg kritičara. Vi ste ljubazni u ophodjenu sa njim jer zajedno učite i zajedno se menjate. Praksa samoopraštanja može pomoći u smanjenju osećaja krivice i umirivanju unutrašnjeg kritičara.

Kada oprostite sebi razvijate osećaj saosećanja prema sebi. Ponekad se desi za krivimo sebe za stvari nad kojima nismo imali kontrolu. Razmislite koliko je zaista bilo da Vas. Možete napisati sebi pismo, sebi iz prošlosti, svom kritičaru iz prošlosti. Pišite mu ljubazno, objasnite da ste pogrešili ali da je to u redu i da ste iz te greške naučili. Budite zahvalni na tome što ste naučili i prihvatite da je pravljenje grešaka deo života. Tako omogućavate da vas krivica iz prošlosti ne sprečava da prihvatite sebe u sadašnjosti. Dakle, pretvorite misli kritičara u misli zahvalnosti.

Naučite da zaslužujete saosećanje. Kada razmislite o drugim ljudima shvatićete da imate empatiju prema njima. Zašto je nemate prema sebi? Zašto mislite da je pogrešno imati osećaj empatije prema sebi? Zaslužujemo isto saosećanje i razumevanje jer smo vredni. Kada imamo osećaj empatije prema sebi tada možemo sebi oprostiti i možemo prevazići osećaj krivice i žaljenja. U početku mogu pomoći pozitivne afirmacije.

Ne namećite sebi nerealna i prevelika očekivanja i prihvatite da se ne ostvaruju sve želje snovi i ciljevi. Dobro je biti ambiciozan a kada poznajemo i prihvatimo sebe možemo postavljati sebi ambiciozne ali ostvarljive ciljeve.

Prihvatanje nije odustajanje. Kada prihvatimo mi puštamo prošlost i puštamo stvari koje ne možemo da kontrolišemo a dozvoljavamo sebi da svoju energiju usmerimo na stvari na koje možemo da utičemo.

Razmislite o tome šta jedete i pijete jer sve što unosimo u sebe utiče na nas.

Kada ne možete sami, jednostavno potražite pomoć.

SVE ŠTO SE DOGADJA DOGADJA SE ZBOG NAS A NE NAMA!

Samoprihvatanje predstavlja jednu vrstu odnosa, stava prema sebi. Svaki stav uključuje misaonu komponentu – šta mislimo, afektivnu komponentu – što osećamo i konativnu komponentu – šta činimo. Samoprihvatanje je prihvatanje sebe bez nametanja ili samonametanja uslova, standarda ili imperativa za koje pogrešno mislimo da moramo ostvariti da bismo sebe prihvatili, voleli i cenili. Važno je da imamo celovitu sliku sebe, realan pogled na svoje potencijale i ograničemja i umeće vrednovanja istih. Važno je da damo sebi odgovore na pitanja: kakva osoba ja želim da budem, do čega mi je stvarno stalo, šta ili koga ću izgubiti ako budem osoba koja želim da buden, šta znam, šta mogu, šta ne znam, šta ne mogu, na čemu treba još da radim, gde to mogu da naučim? Kada sebi damo iskrene odgovore možemo osetiti samopouzdanje zasnovano na stabilnim temeljima.

Vežba za uspostvavljanje odnosa sa unutrašnjom kritikom

Pokušajte da narednih sedam dana primetite što više trenutaka kada kritikujete sebe ili kada sakrivate svoju pravu prirodu zbog reakcije drugih ljudi.

Postavite sebi sledeća pitanja:

Ja sam tu za svaku pomoć i saradnju!